Kako miris hrane priziva sjećanje i budi emocije

Miris tople i slatke pite vraća nas u neka prošla vremena i obiteljska okupljanja nedjeljom. Miris rajčice u nama budi sjećanja na ljetne praznike kod bake i živahno skakutanje bakinim vrtom. Znate li da miris hrane može imati snažan utjecaj na našu memoriju i prizvati živopisna sjećanja i emocije?

Postoje određene namirnice ili jela koja povezujemo s lijepim trenucima i vraćaju nas ravno u djetinjstvo. Neovisno o njihovoj važnosti, sjećanja koja uključuju hranu su živopisna i ponekad u nama bude sjećanja koja su jača od drugih vrsta memorije i sjećanja. Razlog je i taj što uključuju svih pet osjetila što dovodi do jačeg efekta. Ne koristimo samo naš vid ili okus, već sva naša osjetila što zajedno daje bogat sloj sjećanja na hranu.

Anatomija mozga objašnjava snažnu vezu između mirisa i emocija

Mirise najprije određuju mirisni receptori u našem nosu koji se protežu duž mozga. Oni imaju direktnu vezu s dva područja koja su snažno povezana s osjećajima i memorijom: amigdala i hipokampus. Zanimljivo je da vizualne, zvučne i taktilne informacije ne prolaze kroz ta područja mozga. To može biti razlog zašto su mirisni receptori više od ostalih toliko uspješni kod prizivanja sjećanja i emocija.

shutterstock_556492381

Brojne bihevioralne studije pokazale su da mirisi više nego slike pokreću živopisnija emocionalna sjećanja i bolje potiču osjećaj “vraćanja u prošla vremena”. Nekoliko je studija istražilo odnos između mirisa i autobiografske memorije na neuronskoj razini. Tako je 2014. godine skupina znanstvenika (Arshamian i kolege) pronašla dokaze koji sugeriraju da su sjećanja koja su potaknuta mirisom (primjerice miris svježe rajčice) praćena većom aktivnošću u limbičkom sustavu, koji uključuje hipokampus i amigdalu, nego sjećanja koja su potaknuta verbalnom oznakom tog miris (poput riječi “rajčica”). Znanstvenici su također otkrili da su sjećanja izazvana mirisima povezana s više aktivnosti mozga u područjima povezanima s vizualnom jasnoćom.

Sjećanja na hranu ne temelje se samo na činjenicama ili na našoj potrebi za preživljavanjem, već su oblikovana kontekstom – društvom, situacijom i osjećajima koji su bili uključeni. Ona su tako nostalgična jer se iza njih krije cijeli kontekst: kada smo jelo pripremili ili kada smo ga jeli, gdje smo se nalazili, tko je bio s nama, koja je bila prigoda i sl. Hrana koju smo pojeli na neki način postaje gotovo simbolična nekom drugom značenju. Mnoga naša sjećanja iz djetinjstva nisu toliko povezana uz primjerice umak od rajčice, već su vezana uz cijelo iskustvo: nedjeljni ručak s obitelji i druženje. Hrana još više pojačava ta iskustva i kasnija sjećanja.

Za razliku od životinja, mi ljudi najviše se oslanjamo na osjet vida, ali osjet njuha važniji je nego što mislimo. Stoga, ako se želite lijepih trenutaka prisjetiti u budućnosti, pripremite omiljene recepte, pozovite drage ljude i lijepa sjećanja krenite stvarati već sada.

Start typing and press Enter to search