Povijest rajčice: Od namirnice za siromašne do specijaliteta

Rajčica ima dugu i burnu povijest, a gotovo da je morala proći trnovit put do svjetske kulinarske slave.

Mislili su da je otrovna, bila je namirnica za siromašne, a proslavili su je Talijani. Rajčica je neizostavna u svakoj kuhinji, a bez nje teško da bismo uživali u brojnim delikatesama. Donosimo vam nekoliko ključnih povijesnih momenata o njoj.

Talijanska kuhinja poznata je po mnogim jelima s rajčicom, ali ne potječe iz Italije već iz Južne Amerike. Indijanci su rajčicu uzgajali na području Perua, a u Europu su je dovezli Španjolci u 16. stoljeću i nazvali je tumatl. Francuzi su joj dali naziv tomato, a kasnije pomme d’amour što u prijevodu znači ‘jabuka ljubavi’. Talijani su prisvojili taj naziv u obliku pomme d’amour. Danas je poznajemo kao pomodoro, a prvi puta je tako nazvana u Toskani davne 1548. godine.

Smatralo se da je otrovna

Dolaskom u Europu rajčicu su Europljani različito prihvatili, a trebalo je proći oko 200 godina do njezinog mjesta u jelima. Mediteranske zemlje rajčicu su prigrlile kao novu i ukusnu namirnicu. U Srednjoj i Sjevernoj Europi promatrali su je s dozom straha jer su smatrali da je otrovna zbog neugodnog mirisa stabljike i listova te zbog crvene boje plodova tako da je služila uglavnom kao ukrasna biljka. Da je riječ o zabludi otkriveno je nakon što su ljudi primijetili da je životinje konzumiraju bez smrtonosnih posljedica. Nakon što se konačno počela uzgajati kao jestiva biljka, široko je prihvaćena za vrijeme Prvog svjetskog rata.

pexels-photo-568370

Od hrane za siromašne do kraljice

U početku je rajčica bila dio prehrane siromašnog talijanskog stanovništva no to se mijenja u 18. stoljeću kada su Talijani odlučili malo nadograditi skromne obroke s kruhom te ga nadjenuli rajčicom. Tako je nastala pizza koja je ubrzo postala hit i među turistima koji su dolazili u Napulj ne bi li je kušali. Dobri okusi brzo se šire pa tako posjetiteljima Napulja možemo zahvaliti što su dalje proširili vijest o ukusnom gurmanskom otkriću.

Najpoznatija pizza Margherita nastala je u 19. stoljeću kada je kraljica Margherita di Savoia posjetila Napulj. U to vrijeme jedan od poznatijih majstora pizze Raffaele Espositoa znao je kako impresionirati kraljicu. Pripremio joj je svoj specijalitet te ga obogatio rajčicom, svježim bosiljkom i mozzarellom. Kraljica je ostala oduševljena novim okusima i napisala zahvalu koja se još uvijek može naći u pizzeriji Brandi.

Prema zapisima, početkom 18. stoljeća u Napulju je zapisan i prvi recept za još jedan talijanski specijalitet – tjesteninu u umaku od rajčice. Talijanima možemo zahvaliti na svjetskoj popularnosti rajčice jer su u Ameriku dovezli umak od rajčice koji je prihvaćen u svakodnevnoj prehrani tijekom Prvog svjetskog rata. Zaslužni su i za popularnost pizze koja se proširila izvan talijanskih granica krajem 19. stoljeća emigracijom Talijana u SAD, a prvu pizzeriju na američkom tlu otvorio je Gennaro Lombardi 1905. godine u New Yorku.

Zanimljivo je da rajčicu vežemo najviše uz slana jela i smatramo je povrćem, ali ona je zapravo voće. U botanici i kulinarstvu definicija voća i povrća se razlikuje. Botaničari definiraju rajčicu kao voće jer se razvija iz cvijeta i sjemenkaste je strukture, za razliku od povrća koje se razvija iz ostalih dijelova biljke, kao što su korijen i lišće. Ova dilema završila je i na sudu u SAD-u koji je 1887. godine odlučio da je rajčica ipak povrće uz obrazloženje: “Jede se kao juha ili poslije juhe, s ribom, mesom kao bitan dio obroka, a ne kao voće koje se općenito jede kao desert.”

Start typing and press Enter to search