Uzgoj rajčica u svemiru: I astronauti žele jesti zdravo

Sve smo bliže fenomenalnom otkriću koje će nam omogućiti uzgajanje vlastite hrane u svemiru za duže i udaljene svemirske ekspedicije.

Rastu u vrtu ili stakleniku, kupujemo ih cijele, pasirane, sjeckane, ubacujemo u sva moguća jela, ali zašto bismo samo mi uživali u rajčicama? I astronauti žele jesti zdravo pa tako sjeme rajčice već 16 godina putuje u Međunarodu svemirsku postaju.

Znanstvenici već neko vrijeme eksperimentiraju s načinima koji će omogućiti opskrbu samoodrživom i hranjivom zalihom svježe i nutritivno bogate hrane za duže ekspedicije u svemiru. Tako je prošle godine na Međunarodnoj svemirskoj postaji niknula cinija, prvi cvijet u svemiru. I ranije je bilo ovakvih pokušaja, a sada konačno ima pozitivan rezultat. Prva svemirska biljka služi kao primjerak za budući uzgoj rajčice i povrća u bestežinskoj okolini.

Time se bavi Veggie projekt (Vegetable Production System) koji je pokrenula NASA u suradnji s Orbital Technologies Corp. U sklopu projekta eksperimentira se s biljnim jastukom koji sadrži kontrolirano gnojivo, vodu i kalcificiranu glinu. Sjeme se umeće u prorez na vrhu jastuka, na mjestu ga drži ljepljiva površina, a LED svjetla imitiraju sunčevu svjetlost.

I njemački znastvenici rade na ovom području. Proučavaju sustav bačvi s urinom koji oponaša prirodne sustave na Zemlji, a ovaj ingeniozni izum mogao bi omogućiti intenzivni uzgoj rajčica i ostalog povrća u svemiru.

Tomatosphere – projekt koji spaja učenike i znanost

Ovakva istraživanja nisu rezervirana isključivo za znanstvenike već u sličnim eksperimentima sudjeluju i mladi. 2001. godine lansiran je Tomatosphere – sjajan projekt koji na zabavan, interaktivan i edukativan način mnogim školaracima diljem Amerike i Kanade pruža priliku da sudjeluju u znanstvenom eksperimentu i razviju zanimanje za poljoprivredu i znanost. Pritom pomažu organizacijama kao što su NASA i Kandska svemirska agencija (CSA).

Projekt je zaista genijalan jer učenici proučavaju dvije vrste sjemena rajčice: onog koje je boravilo u svemiru i onog koje je ostalo na Zemlji, a pritom otkrivaju na koji način dolazi hrana koju jedemo.

Tomatosphere daje odgovor na pitanje kako let u svemir utječe na sjeme i rast biljke te koji tip sjemena je najprikladniji za duža svemirska putovanja. Naime, dio sjemena šalje se u svemir. U orbiti mora boraviti minimalno 10 dana, a ne više od 60, kada se vraća na Zemlju. Zatim ga učenici sade, proučavaju moguće razlike između njih te bilježe utjecaj mikrogravitacije na klijanje. Svoje rezultate unose u bazu Tomatosphere projekta kako bi ih usporedili s ostalim prikupljenim podacima.

Posljednje takvo putovanje sjemena rajčice lansirano je prošle godine SpaceX-om za NASA-u. Sjemenke su se zadržale 37 dana u Međunarodnoj svemirskoj postaji, a nakon povratka na Zemlju distribuirane su u više od 20.000 učionica diljem SAD-a i Kanade.

Hvale vrijedan istraživački projekt ima dva cilja: osim što djecu upoznaje s budućim karijerama u STEM-u (znanost, tehnologija, inženjerstvo i matematika) te poljoprivredi, također pomaže u razvoju tehnologija koje će omogućiti uzgoj rajčica i bilja izvan Zemlje za buduće svemirske misije.

Zarja rajčice još uvijek nisu otputovale u svemir, a ako jednog dana posjete Međunarodnu svemirsku postaju, znamo da će oduševiti astronaute.

Start typing and press Enter to search